ANGELICA....

Ljekovito bilje - Angelika

Angelica archangelica L., Angelika, raste kao biljka Sjevera u zemljama sjeverne Europe, na području koje se prostire sve do Sibirije. U ostalim dijelovima Europe raste samo na visokim planinama. Kod nas je poznata s planinskih travnjaka zapadne Hrvatske, osobito s područja oko Priboja i kod Plitvičkih Jezera. Zbog velike se upotrebe mnogo uzgaja. Razmnožavanje biljke vrši se uglavnom sadnjom dijelova podanka, jer sjemenke zadržavaju klijavost vrlo kratko vrijeme. Uspijeva samo na vlažnom tlu i na zasjenjenim mjestima. Trebalo bi je uzgajati u svakom vrtu, jer se mladi listovi, izdanci i podzemni dijelovi mogu na razne načine iskoristiti u kuhinji, kao dodatak juhi i povrću, za izradu poslastica, za priređivanje likera, itd.

Danas se još uvijek uzgaja u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji i u Češkoj Republici.
Često ističemo da se u ovoj biljci našlo toliko vrijednih osobina, da bi se, kada bi rasla samo u dalekim krajevima, dopremala po cijeni suhoga zlata. No uvijek se, nažalost, prezire ono što nam je nadohvat ruke; kao što službena medicina zahtijeva od kemije sve više različitih tvari, tako i pristalice ljekovitih biljaka griješe kada svoje lijekove traže u što udaljenijim mjestima. Ljekovitih biljaka, srećom, na našim lijepim livadama ima uistinu mnogo.
Angelika je dostojna narodnih naziva kao što su anđeoska biljka i biljka (ili korijen) sv. Duha.
To je velika biljka zelenkastobijelih ili žućkastobijelih cvjetova, visoka i preko 2 metra, širokih, trostruko perastih listova, koja ugiba nakon 2 do 4 godine, odmah nakon prve cvatnje. Njezina ćemo svojstva najbolje ilustrirati pričom o jednom malom francuskom mjestašcu u kojem je živio čovjek stariji od 120 godina, a koji je svoju dugovječnost objašnjavao navikom da žvače korijen anđelike umjesto duhana.

Opis biljke

Iz vrlo debele podzemne stabljike izraste kod ove trajne biljke čak i do 3 m visoka stabljika, koja je na površini često puta crveno nahukana. Veliki su listovi angelike trostruko perasti, s ovalnim, ušiljenim i nazubljenim listićima. Cvatni su štici smješteni na vrhu stabljike i ogranaka, vrlo su veliki i s mnogo zelenkastih ili žućkastih cvjetova. Plod je široko jajast i do 9 mm dug. Na krajnjem se sjeveru ova biljka upotrebljava već od 10. stoljeća, dok u ostaloj Europi dolazi u upotrebu znatno kasnije. Najviše se iskorištava podanak s korijenjem, s brojnim ostacima listova i pupoljaka.
Izrazito je mirodijskog mirisa i okusa, koji kasnije postaje gorkast. U tom dijelu, koji je kao droga (sirov ili prerađen proizvod biljnoga podrijetla koji se primjenjuje u medicinske svrhe) poznat pod imenom Radix Angelicae, ima pored ostaloga razmjerno mnogo i eteričkog ulja, smole, gorkih tvari, treslovina i čitavog niza organskih kiselina.

Berba angelike

Angelika cvate od lipnja do kolovoza: listove i cvjetiće berite prije nego što se potpuno rascvatu; ne zaboravite pokupiti i njezine plodove (sjeme) u rujnu; korijen istrgnite krajem jeseni; ljeti ostavite jedan anđelikin podanak, pa sljedećeg proljeća uberite mlade izdanke. Ova biljka raste samoniklo u nordijskim zemljama, na obroncima Alpa i Pireneja, kao i uz vodotokove što se spuštaju niz obronke ovoga gorja.
Angelika koja kod nas raste na vlažnim livadama, u svjetlim i vlažnim šumama, u sjenovitim mjestima, pripada drugoj vrsti, šumskoj angeliki (kravojac), koja je, nažalost, manje mirišljava i siromašnija aktivnim sastojcima.
Kod spremanja treba biti na oprezu, jer se na drogi vrlo rado naseljuju razni nametnici.

Ljekovita svojstva

Angelika, blaga mirisa, u svim je svojim dijelovima tonična, stimulativna, a koristi se i za pročišćavanje organizma, za pojačavanje organizma te za pojačavanje znojenja; umiruje bolne menstruacije i grčeve u želucu, potiče sve vrste izlučivanja, liječi aerofagiju i spastična povraćanja, vrtoglavicu i migrenu, jača sluzokožu bronhija i pluća i, napokon, poboljšava gipkost mišića i rad srca; stoga je naročito preporučujemo sportašima koji “gube formu”. Svježi listovi ove čudotvorne biljke često se koriste kako bi se ubrzalo zacjeljenje rana, a uvarak od korijena za obnavljanje oštećena tkiva. Kupelji nogu, ruku ili cijeloga tijela izvrsno djeluju protiv reume, jačaju živce i cijeli organizam te ih naročito preporučujemo učenicima i studentima pred ispite, natjecateljima pred nastup, te konvalescentima i fizičkim radnicima kojima prethodi kakav naporan dan. Ali budite oprezni: angelikini sokovi su jako aktivni i ako se pretjeruje u upotrebi mogu izazvati jake kožne upale. Kupelji ne smiju stajati više od 3 minute, a oči se moraju pažljivo zaštititi od svakog dodira s biljkom ili s tekućinom u kojoj se namakala.
Iz podzemnih se dijelova parnom destilacijom dobiva i ulje, Oleum Angelicae radicis, koje je paprenastog i mirodijskog okusa. To se ulje najviše upotrebljava za priređivanje poznatih likera (šartres, benediktinac, itd.).
Za liječenje se uzimaju i plodovi. Angelika se smatra i lijekom koji djeluje na mišiće i time jača krvne žile crijeva i dišnih organa te oživljuje i uklanja slabost i umornost. Zato je vrlo dobar lijek kod iscrpljenosti nakon raznih bolesti, kod upale pluća i porebrice. Mladi, sočni, oguljeni i kandirani dijelovi stabljike poznati su i danas kao omiljeno sredstvo za jačanje želuca.

Angelica sylvestris

L. - Kravojac
Slično djeluje i A. sylvestris L., kravojac, koji uspijeva u svijetlim šumama, među grmovima i na vlažnim mjestima skoro čitave Europe i zapadnog dijela Azije. I to je bujna i visoka zelen s višestruko razdijeljenim listovima, koji svojim velikim rukavcem obuhvaćaju sočnu stabljiku. Mirišljivi korijen kravojca, poznat kao Radix Angelicae sylvestris, služi kao lijek u bolestima dišnih i probavnih organa, ali i kao sredstvo za umirenje živaca.
Zbog toga se tom drogom i liječe sve bolesti, koje smo spomenuli kod anđelike.
I listovi su kravojca ljekoviti - oni griju želudac i čiste krv.

Angelica anomala

var. chinensis
Angelica anomala var. chinensis, biljka istočne Azije, sadrži u korijenu neko ulje, koje djeluje na uterus. Od ovih se ljekovitih sastojaka priređuje poznati preparat eumenol. Korijen je u Kini poznat pod imenom tang-kuei ili man-mu.¦